Priznavanje otočja Takeshima u Japanu

1．Grupa otoka koji se danas nazivaju Takeshima u prošlosti se nazivala „Matsushima“, a otok koji danas nosi naziv Utsuryo nazivao se „Takeshima“ ili „Isotakeshima“. (slika 1) Iako su se imena Takeshima i Utsuryo svojedobno miješala radi grešaka europskih istraživača i drugih prilikom iscrtavanja zemljovida otoka Utsuryo, mnogi zemljovidi i dokumenti potvrđuju da je Japan odavno prepoznao postojanje „Takeshime“ i „Matsushime“. Na primjer, na mnogim zemljovidima, uključujući i Kaisei Nippon Yochi Rotei Zenzu (Revidirani cjeloviti zemljovid japanskih zemalja i cesta - prvo izdanje 1779., Nagakubo Sekisui), što je najprominentnija tiskana kartografska projekcija Japana, lokacija otoka Utsuryo i Takeshime zabilježeni su točno na njihovim današnjim pozicijama između Korejskog poluotoka i otočja Oki.

2． Godine 1787. francuski istraživač Jean-Francois de Galaup, Comte de La Perouse, stigao je do otoka Utsuryo i nazvao ga „Dagelet.” Nakon toga i britanski istraživač James Colnett stigao je 1789. godine do otoka Utsuryo i nazvao ga „Argonaut“. Međutim, radi nepravilnosti u latitudinalnom i longitudinalnom iscrtavanju, otok Utsuryo je na zemljovidima koji su se nakon toga izdavali u Europi prikazan kao da se sastoji od dva odvojena otoka. (slika 2)

3． Liječnik imenom Philipp Franz von Siebold, koji je bio stacioniran na otoku Dejima kod Nagasakija, nacrtao je u Europi „Kartu Japana“ (1840). Iz raznih japanskih dokumenata i zemljovida saznao je da su dvije grupe otoka, gledano sa zapada „Takeshima“ (danas Utsuryo) i „Matsushima“ (danas Takeshima), smještene između otočja Oki i Korejskog poluotoka. Istovremeno je znao za postojanje dvije grupe otoka koji su na europskim zemljovidima, gledajući sa zapada, nazvane „Argonaut“ i „Dagelet“. Sukladno tome, Siebold je na svojim zemljovidima „Argonaut“ upisao kao „Takeshima“, a „Dagalet“ kao „Matsushima“ (sl. 2). To je unijelo dodatnu pomutnju obzirom da je otoku Utsuryo, koji se do tada uvijek nazivao „Takeshima“ ili „Isotakeshima“, nadjenuo ime „Matsushima“.

4． Na taj je način davna japanska spoznaja o „Takeshimi“ i „Matsushimi“ koegzistirala s imenima koja je otocima naknadno nadjenuo Zapad. U toj su zbrci Japanci koji su golim okom u daljini mogli vidjeti „Matsushimu“ zatražili od Vlade razvoj otoka. Vlada je 1880. godine pokrenula istraživanje kako bi se rasčistio odnos različitih nazivlja otoka, te je utvrđeno da je otok kojeg se nazivalo „Matsushima“ ustvari otok Utsuryo.

5． Na taj je način otok Utsuryo postao „Matsushima“, što je podiglo pitanje o nazivlju otočja Takeshima. Kako bi se riješilo to pitanje japanska je Vlada, uzimajući u obzir mišljenje prefekture Shimane, izmijenila tradicionalna nazivlja i službeno Takeshimi nadjenula njegovo sadašnje ime 1905. godine.

Korejsko priznanje Takeshime

1． Nema dokaza o tome da je Republika Koreja priznala postojanja Takeshime. Naprimjer, Republika Koreja tvrdi da su temeljem opisa starih korejskih tekstova koji uključuju „Samguksagi“ (Povijest triju kraljevstava; 1145.), „Sejong Sillok, Jiriji“ (Geografski prilog istinskim zapisima kralja Sejonga; 1454.), „Sinjeung Dongguk Yeoji Seungnam“ (Dopunjeno i prošireno izdanje geografskog istraživanja Koreje; 1531.), „Dongguk Munheon Bigo“ (Referentna zbirka dokumenata o Koreji; 1770.), „Man'gi Yoram“ (Priručnik o državničkom poslovanju monarha; 1808.), i „Jeungbo Munheon Bigo“ (Dopunjena i proširena referentna zbirka dokumenata o Koreji; 1908.), Korejci davno bili upoznati s postojanjem otoka Utsuryo i Usan, pri čemu je „otok Usan“ današnja Takeshima.

2． Ipak, dok Povijest triju kraljevstava sadrži opise otoka Utsuryo koji je pripadao području zemlje Usan, a nakon 512. potpada pod vladavinu Sille, „otok Usan“ se nigdje ne spominje. U međuvremenu, ostali drevni korejski dokumenti opisuju „otok Usan“ kao mjesto gdje je mnoštvo ljudi živjelo uzgajajući velike biljke bambusa, što ne odgovara realnosti Takeshime i više zvuči kao otok Utsuryo.

3． Republika Koreja tvrdi da je „otok Usan“ ustvari Dokdo (korejski naziv za Takeshimu) temeljem opisa sadržanog u „Yeojiji“ (Geografski zapisi; 1656.) koji kaže da je „Otok Usan ono što Japanci nazivaju Matsushima“, a što je citirano u Referentnoj zbirci dokumenata o Koreji i Priručniku o državničkom poslovanju monarha. S druge strane, više kritičkih istraživanja ukazuje na to da tekst u Geografskim zapisima upućuje da se nazivlja „otok Usan“ i „otok Utsuryo“ odnose na jedan te isti otok, te da opis u dokumentima poput Referentne zbirke dokumenata o Koreji nisu neposredno i ispravno navodili podatke iz Geografskih zapisa. Takva istraživanja upućuju na to da su opisi sadržani u tim dokumentima preuzeti iz „Ganggyego“ (Studija nacionalnih granica; 1756.) koji je nekritički citirao manje pouzdane izjave čovjeka imenom Ahn Yong-bok.

• Zabrana prilaska otoku Utsuryo (Izjava Ahn Yong-boka i proizašla pitanja)

• Q&A 3. To je bio Ahn Yong-bok?

4． U zemljovidu Dopunjenog i proširenog izdanja geografskog istraživanja Koreje, „otok Utsuryo“ i „otok Usan“ opisani su kao dva odvojena otoka. Ako je, prema tvrdnjama Republike Koreje, „otok Usan“ današnja Takeshima, trebao bi biti opisan kao puno manji otok no što je otok Utsuryo i trebao bi se nalaziti istočno od otoka Utsuryo. Ipak, na ovom zemljovidu „otok Usan“ je ucrtan u veličini koja veličinom odgovara otoku Utsuryo, a smješten je između Korejskog poluotoka i otoka Utsuryo (zapadno od otoka Utsuryo) ukazujući na to da otok ne postoji.