1． Vrhovni zapovjednik Savezničkih snaga (Supreme Commander of the Allied Forces, SCAP) odredio je područja nad kojima je Japan morao obustaviti svoja politička i administrativna djelovanja, a područja u kojima je Japanu ograničen ribolov ili kitolov uključivala su i Takeshimu. Međutim, ove odredbe su upućivale kako ih ne treba shvaćati kao naznaku savezničke politike koja bi se odnosila na konačno određivanje japanskog teritorijalnog suvereniteta.

2． Opisi sadržani u uputama vrhovnog zapovjednika Savezničkih snaga (Supreme Commander for the Allied Powers Instruction Note, SCAPIN) bili su sljedeći:
(1) Upute vrhovnog zapovjednika Savezničkih snaga br. 677
(a) U siječnju 1946. vrhovni zapovjednik Savezničkih snaga izdao je Upute br. 677 kako bi dao upute Japanu da privremeno prekine izvršavati ili prekine pokušaje izvršavanja političkih ili administrativnih djelovanja u nekim područjima.
(b) Paragraf 3. Uputa navodi: „U svrhu ove zapovjedi definirano je da Japan uključuje četiri glavna otoka (Hokkaido, Honshu, Kyushu i Shikoku) i otprilike 1.000 manjih obližnjih otoka uključujući otočja Tsushima i Ryukyu (Nansei) sjeverno od 30°sjeverne geografske širine (izuzev otoka Kuchinoshima)“ pri čemu su otoci Utsuryo, Cheju te otočja Izu, Ogasawara i Takeshima navedeni kao područja u kojima Japanu nije dozvoljeno izvršavati politička ili administrativna djelovanja.
(c) Paragraf 6. istih Uputa pak jasno navodi da se „niti jedan dio ovih uputa ne može tumačiti kao naznaka politike Saveznika kojom bi se u konačnici odlučivalo o manjim otocima na koje se odnosi Članak 8. Potsdamske deklaracije.“ (Potsdamska deklaracija, Članak 8.: „Japanski suverenitet će se ograničiti na otoke Honshu, Hokkaido, Kyushu, Shikoku i manje otoke sukladno odlukama.“)
(2) Upute vrhovnog zapovjednika Savezničkih snaga br. 1033
(a) U lipnju 1946. vrhovni zapovjednik Savezničkih snaga izdao je Upute br. 1033 kako bi proširio područja u kojima se Japancima dozvoljava ribolov i kitolov („MacArthurova linija“).
(b) Paragraf 3. tih uputa kaže da se “japanska plovila ili njihovo osoblje ne smije približiti Takeshimi na više od dvanaest (12) milja (37°15' sjeverne širine, 131°53' istočne duljine) niti imati bilo kakav kontakt sa spomenutim otočjem.
(c) Ipak, paragraf 5. spomenutih uputa kaže da „trenutna regulativa ne izražava namjeru Savezničkih snaga za konačnim određivanjem državne nadležnosti, međunarodnih granica ili ribarskih prava u spomenutim ili bilo kojem drugom području.“

3． Ukidanje „MacArthurove linije“ je zapovijeđeno 25. travnja 1952., a tri dana kasnije, 28. travnja, Sporazum u San Franciscu je stupio na snagu što je posljedično poništilo zapovjedi o prekidu japanskog političkog i administrativnog djelovanja u ranije spomenutim područjima. Sukladno dokumentima sadržanima u spomenutim Uputama vrhovnog zapovjednika Savezničkih snaga, Republika Koreja tvrdi da saveznici nisu priznali Takeshimu kao japanski teritorij i koristi ih kao dokaz u korist svojim zahtjevima za suverenitetom nad Takeshimom. Međutim, obje spomenute Upute vrhovnog zapovjednika Savezničkih snaga jasno kazuju kako ih se ne treba tumačiti kao naznaku savezničke politike u odnosu na konačno određenje japanskog suvereniteta, te su stoga takvi stavovi očigledno pogrešni.
Teritorij Japana definiran je Sporazumom u San Franciscu i njegovim stupanjem na snagu. To jasno ukazuje na činjenicu da nikakvo postupanje po pitanju Takeshime prije stupanja na snagu Sporazuma u San Franciscu nije utjecalo na pripadanje otočja Takeshima.

• Upute vrhovnog zapovjednika Savezničkih snaga br. 677 (PDF)

• Upute vrhovnog zapovjednika Savezničkih snaga br. 1033 (PDF)