1． Početkom 20. st. lov na morske lavove oko Takeshime dostigao je svoj vrhunac. Međutim, lov na morske lavove ubrzo je doveo do problema pretjerane konkurencije. Kako bi se posao lova morskih lavova stabilizirao, Yōzaburo Nakai, stanovnik otoka Oki iz prefektire Shimane, podnio je u rujnu 1904. zahtjev trojici ministara (ministru unutarnjih poslova, ministru vanjskih poslova i ministru poljoprivrede i trgovine) za pripajanje „otočja Lyanko“ japanskom teritoriju i potom njihov desetogodišnji najam. *“Otočje Lyanko“ bio je japanski kolokvijalan naziv za Takeshimu koji je izveden iz naziva „otočje Liancourt“ što je naziv kojeg su Takeshimi nadjenuli Zapadnjaci. Kako su europski istraživački činili pogreške iscrtavjući zemljovide, otok Utsuryo je nazvan „Matsushima“, a današnja Takeshima se nazivala „otočje Lyanko“.

2． Nastavno na Nakaijev zahtjev i nakon saslušanja mišljenja prefekture Shimane, vlada je potvrdila da ne postoje zapreke da se Takeshima svede pod nadležnost podružnice lokalne uprave prefekture Shimane na otoku Oki, i da je „Takeshima“ ispravan naziv tog otočja. Sukladno tome, u siječnju 1905. godine vlada je temeljem Odluke kabineta odlučila staviti otočje pod nadležnost podružnice lokalne uprave prefekture Shimane na otoku Oki, te je otočju nadjenula službeni naziv „Takeshima“. Tu je odluku ministar unutarnjih poslova prenio guverneru prefekture Shimane. Odlukom kabineta Japan je potvrdio svoj suverenitet nad Takeshimom.

3． Temeljem Odluke kabineta i naloga ministra unutarnjih poslova, guverner prefekture Shimane objavio je u veljači 1905. da je Takeshimi službeno nadjenuto ime „Takeshima“ i da je pod nadležnošću podružnice lokalne uprave prefekture Shimane na otoku Oki kojoj su te informacije također proslijeđene. Te su mjere objavljene u tadašnjim novinama i pridan im je velik publicitet.

4． Kako je Odluka kabineta propisala stavljanje Takeshime pod nadležnost podružnice lokalne uprave prefekture Shimane na otoku Oki, guverner je upisao Takeshimu u Državni zemljišni registar i ustanovio sustav dozvola za lov na morske lavove koji se nastavio do 1941. godine.

5． Republika Koreja tvrdi da je Korejskom carskom odredbom br. 41 iz 1900. godine otok Utsuryo preimenovan u otok Utsu, a otočki upravitelj postao je načelnik okruga. Tom odredbom propisano je da područje pod upravom Okruga otoka Utsu uključuje „cjelokupni otok Utsuryo, Takeshimu i Ishi-jimu“. Iako se ovaj naziv „Takeshima“ odnosi na mali otok zvan „Jukdo“ smješten blizu otoka Utsuryo, neki istraživači tvrde da se naziv „Ishi-jima“ (Kameni otok) ustvari odnosi na današnji „Dokdo“ jer se „Ishi“ (Dol) na korejskom dijalektu također izgovara kao „Dok“, a ovisno o izgovoru naziv „Ishi-jima“ se kineskim ideogramima može pisati kao „Dokdo“.

6． Međutim, ukoliko „Ishi-jima“ odgovara današnjoj „Takeshimi“ („Dokdo“) postavlja se niz pitanja, između ostalog i zašto Carska odredba iz 1900. nije za ime otoka koristila naziv „Dokdo“, zašto se koristio naziv „Ishijima“, i zašto se nije koristio naziv „otok Usan“ (ili neki drugi naziv) za kojeg Republika Koreja tvrdi da je stari naziv za Takeshimu. Čak i ako se ponude odgovori na ova pitanja, još uvijek ne postoje dokazi da je Republika Koreja imala kontrolu nad Takeshimom u vrijeme kad je objavljena Carska odredba. Stoga se smatra da Koreja nije nikad utvrdila suverenitet nad Takeshimom.

Q&A 4. Postoji li ikakav dokaz da je Koreja posjedovala otoke prije no što je japanska vlada pripojila Takeshimu 1905.?

• Zahtjev za pripojenje teritoriju i najam otočja Lyanko (PDF)

• Odluka kabineta od 28. siječnja 1905. (PDF)

• Upute ministra unutarnjih poslova br.. 87 (PDF)

• Obavijest br. 40 prefekture Shimane (PDF)

• Obavijest br. 11 Ureda za opće poslove prefekture Shimane (PDF)